Da naš grad već diše i živi u blagdanskom duhu svjedočili smo i početkom tjedna kada je u jutarnjim satima na početak pješačke zone dopremljena božićna jelka. Već godinama je neizostavan dio vinkovačke čarolije, a zbog impresivne visine i savršenog izgleda s ponosom nosi titulu kraljice Adventa.
Jelku visoku oko 14 metara gradu je ove godine donirala naša sugrađanka Sarafina Kozina, ukrasili su ju učenici Osnovne škole Bartola Kašića i tako okićena krasit će naš grad sljedećih mjesec i pol dana. Božić bez nje nije Božić pa će i ove zime „bdjeti” nad nikad ljepše uređenim gradom, ali i svim posjetiteljima ovogodišnjeg Adventa u Vinkovcima.
Nije trebala dugo putovati da stigne na svoje mjesto, kod „lampe nasrid Vinkovaca”. Vrijedni komunalci posebnim transportom dovezli su ju iz Hercegovačke ulice u kojoj je živjela dugi niz godina. Kako je rekla Sarafina, jela koju je donirala zasađena je prije više od četiri desetljeća, točnije 1980. godine, a gradu ju je povodom nadolazećih blagdana odlučila darivati zbog nedostatka prostora, odnosno blizine kuća. Postala je, kaže, prevelika i kao takva predstavljala je opasnost za okolne objekte u slučaju vjetroizvale. Čvrsto i sigurno u svoje postolje postavljena je početkom ovoga tjedna, uz budno oko brojnih promatrača koji su se složili kako im je pogled na jelku probudio božićni duh – po prvi puta ova godine.
U Hrvatskoj se običaj kićenja bora pojavio sredinom 19. stoljeća kao posljedica njemačkog utjecaja, no bez obzira što do tada kićenje drvca nije bilo rašireno u hrvatskim krajevima, domovi su se i ranije ukrašavali zelenilom, cvijećem i plodovima na Badnjak. U početku su se ukrašavala bjelogorična stabla i to najčešće voćkama, a kasnije su se zimzelena stabla ukrašavala ukrasima od papira i slasticama poput pozlaćenih oraha i lješnjaka. S godinama su raskošna drvca bogato ukrašena kuglicama i lampicama postala temeljan dio Božića u kućanstvu, a ispod drvca redovito su se stavljale jaslice koje oslikavaju Isusovo rođenje u štalici.
